Povijest taijiquana

Naša nova web stranica nalazi se na sljedećoj adresi: https://chentaiji.hr/

O TAIJIQUANU I NJEGOVOM NASTANKU

Povijest taijiquana počinje pričom o njegovom navodnom osnivaču, daoističkom pustinjaku-mudracu Zhang Sanfengu za kojega se vjeruje da je živio ili za vrijeme dinastije Sung (690 – 1279) ili dinastije Yuan (1271 – 1368).
Prema legendi, Zhang je jednog dana dok je šetao šumom na planini Wudang, u provinciji Hubei, ugledao kako se bore zmija i ždral. Majstor Zhang je bio zadivljen kako je zmija spretno odolijevala napadima većeg i snažnijeg ždrala. Te je noći, kaže dalje priča, Zhang usnio taijiquan. Vjerojatnije će biti da je Zhang, ako je uopće postojao, ‘smislio’ taijiquan tako što je spojio pokrete raznih borilačkih vještina koji pospješuju protok unutarnje energije tijelom. Tako je nastao nov sustav borilačke vještine koji je zapravo fizičko postvarenje filozofije daoizma.
Taijiquan znači ”vrhunsko umijeće borbe/boksa” Ovdje se riječ ‘vrhunsko’ odnosi na Dao ili još preciznije, na okvir vremenskog polja unutar kojega se realizira dualitet Yina i Yanga. Aluzija na taiji (skraćeno od taijiquan) u ovom kontekstu sugerira da u sebi sadrži (u pokretima, formi, disanju) sve što je potrebno da ove dvije dinamične sile međusobno djeluju u stalnoj mijeni. Ideogram ‘quan’ znači šaka, boks, stil/škola boksanja. Slijedom toga mogli bismo reći da je taijiquan sofisticirani način borbe čiju osnovu čini dinamičnost interaktivnih sila koje su u stalnoj mijeni. Što se strukture tiče znalac taijiquana nastoji neutralizirati snagu protivnika prije nego što na nju odgovori svojom snagom. Tom nadmudrivanje, ta igra energija, vrhunac je taijiquana kao borilačke vještine.
U vrijeme nastanka taijiquan je bio smrtonosna vještina koju se neke porodice ljubomorno čuvale kao najveću tajnu. Ne bi trebalo zaboraviti povijesnu činjenicu da su se tehnike taijiquana stoljećima brusile u bespoštednom nadmetanju života i smrti. Ispravni stavovi koji omogućuju nesmetan protok energije, metode ispravnog prenošenja težine (izbjegavanje dvostruke opterećenosti), tehnike opuštanja i kontroliranja disanja, sve je to imalo jedan jedini cilj: onesposobiti protivnika na učinkovit i znalački način. Otuda, vjerujemo da je prikladno da svatko tko želi naučiti taijiquan shvati i razumije i ovaj njegov borilački aspekt pa i onda kad nije zainteresiran za borilačku primjenu taijiquana. Svi glavni stilovi taijiquan Chen, Yang, Wu i Sun su polagali veliku pažnju na razumijevanje pojedinih pokreta vježbanjem njihove primjene.
Danas živimo u drugačijim, mirnijim (!) vremenima pa otuda i pitanje: Koje je mjesto taijiquana u današnjem svijetu? Sada kada smo ‘mačeve pretopiti u lemeše na plugovima’ kako razumjeti ovu dragocjenu kulturnu ostavštinu? Tajna leži u tome da proširimo značenje riječi ”neprijatelj”. U prošlosti neprijatelj je bio protivnik koji je stajao nasuprot spreman da nam oduzme život. Danas je taj ”neprijatelj” umor, preopterećenost poslom, stres, nemanje vremena za sebe.
Sve su borilačke vještine smišljene da čovjeku produlje život. U početku je to značilo, kao što smo već rekli, obrana od napadača koji nas je htio lišiti života, danas to znači da nas ta ista borilačka vještina, sada modernizirana, štiti od stresa koji nas može jednako tako lišiti života.
Svakodnevno vježbanje taijiquana osigurava ”zdrav duh u zdravom tijelu,” vraća nam osjećaj ravnoteže, pospješuje kolanje krvi, uklanja unutarnje blokade i omogućuje Qiju (životnoj energiji) da slobodno kola tijelom.
Taijiquan nam, konačno, pruža mogućnost da realiziramo ljepotu življenje.

s engleskog preveo: Milivoj Anđus